Najstariji glazbeni instrument u Donjem Miholjcu su orgulje u Crkvi sv. Mihaela Arkanđela.

Današnje orgulje u Crkvi sv. Mihaela Arkanđela u Donjem Miholjcu izrađene su oko 1852. godine, imaju 18 registara, dva manuala i jedno pedalo. Pretpostavka je da je orgulje darovao Karlo Prandau 1852. godine. Prema izjavi umirovljenog i pokojnog župnika Ivana Vajde, orgulje su izrađene u Pečuhu, a nabavio ih je u Beču barun Karlo barun Prandau, ljubitelj glazbe, a dovezene su u Donji Miholjac Dunavom i Dravom. Na unutarnjoj strani kućišta je pečat s natpisom: Bingold Kalman (Koloman) umjetnička radionica orgulja, harmonija i muzičkih instrumenata PECS, Makarn 37 vlastita proizvodnja harmonija, govornih instrumenata i njihova prodavaonica Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zaštitu kulturne baštine rješenjem od 8. studenog 2005. godine proglašava ih kulturnim dobrom i upisuje ih u registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu zaštićenih kulturnih dobara. U obrazloženju se navodi da su orgulje veliki instrument s 18 registara, 2 manuala i pedalom djelo anonimnog bečkog graditelja. Prema crkvenim arhivima orgulje su sagrađene oko 1852. godine. Odličnog su zvuka i plemenitih registara. Opseg manuala je C-f3, a pedala C-a. Izrađene su u radionici vrsnog majstora, 9 posebno s obzirom na krasno oblikovno kućište iz razdoblja kasnog bidermajera.

Orgulje idu u red najznačajnijih starijih instrumenata ne samo čitave regije, već i Hrvatske uopće. Na vanjskoj strani kućišta su inicijali darovatelja CBP (Carlus Barun Prandau), miholjačkog vlastelina. Svirale iz orgulja su 8. lipnja 1918. su rekvirirane preko graditelja orgulja Angstera s kojom tvrtkom je tada sklopljen i ugovor o obnovi orgulja. Tijekom evidencije orgulja u Hrvatskoj 1971. godine pod vodstvom Ladislava Šabana tom prilikom, zbog tehničkih rješenja, njihove gradnje, smještaja i načina zatvaranja zračnih komora manualnih zračnica kao i načina izrade manubrija, pretpostavljeno je da je orgulje izgradio graditelj Franjo Focht.

Tijekom proteklih godina orgulje su više puta obnavljane. Zadnja obnova započela je 17. studenog 2010. godine od strane orguljara Marka Rastije iz Zagreba kojom prilikom su demontirani dijelovi orgulja: svirale, zračnice, tonske kancele i sviraonik, zamijenjeni dotrajani sitni dijelovi, filcevi i koža, izravnane metalne svirale, izvršena dezinskecija drvenih dijelova, te zamijenjeni svi dotrajali dijelovi. Kolaudacija obnovljenih orgulja obavljena je u nedjelju 22. rujna 2013. godine. Za vrijeme misnog slavlja koje je predvodio generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije Ivan Ćurić obavljen je blagoslov novoobnovljenih orgulja na kojima je zasvirao mo. Vinko Sitarić regens chori đakovačke prvostolnice. Domaći župnik Josip Antolović upoznao je prisutne s tijekom restauracije koja je započela još početkom 2009. godine za vrijeme pokojnog župnika Antuna Drenjačevića. Liturgijsko pjevanje tijekom misnog slavlja predvodio je župni mješoviti zbor „Sveta Cecilija“ pod vodstvom s. Nikoline Nikolić i ravnanjem profesorice Silvije Ježić-Knežević uz orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića. Prije koncerta prof. Ermin Armano, pod čijim se tehničkim vodstvom i nadzorom i odvijala obnova orgulja, prisutne je podsjetio na povijest orgulja i upoznao ih sa zvukom i karakteristikama pojedinih registara.